Zašto bi baš ti trebao pisati blog

Ne želiš živjeti od pisanja.

Ne želiš se obogatiti reklamirajući švedske satove i američke fitness čokoladice.

Ne želiš poslijepodneva provoditi na eventima, a vikende ispred objektiva.

Zašto bi onda, kvragu pisao taj neki blog o kojem sad svi pričaju?

Jučer sam, u sklopu projekta Po miseca kulture, održala radionicu „Kako pokrenuti blog u 10 dana“. I upravo ta radionica me još jednom uvjerila u sljedeću tvrdnju:

Blog je najveći neiskorišteni potencijal kojeg mladi ljudi imaju u potrazi za svojim poslom iz snova.

Ako se pitaš zašto i kako – ovaj članak je za tebe.

 

Što će današnji poslodavac prvo napraviti prije nego što te pozove na razgovor za posao – googleat će tvoje ime i prezime. Izazivam te da danas i ti napraviš isto i provjeriš što Google kaže o tebi. Rezultati ispita? Lista s upisa na fakultet. Neka slika iz osnovne škole? Ili u prvih deset rezultata koje je Google pronašao – to uopće nisi ti?

Često pričamo o životopisima i motivacijskim pismima, jer su ona još uvijek ključan dio formalnog selekcijskog procesa. Međutim, ponekad je teško na tih nekoliko stranica A4 papira ispričati svoju priču. S druge pak strane, Internet ti nudi cijelo prostranstvo neograničenih mogućnosti.

 

Kada danas ukucam svoje ime i prezime u tražilicu, prva tri rezultata su redom – TeaTime, LinkedIn profil i intervju za Collage.hr. Na prvih devet slika sam – ja. I LinkedIn i TeaTime su zaslužni što danas radim posao za koji su mi dugo govorili da ne postoji.

Ako sa 80% sigurnošću znaš da će potencijalni poslodavac ukucati tvoje ime u Google – kako možeš utjecati na rezultate koje će pronaći? Odgovor je zapravo poprilično jednostavan – komuniciraj u digitalnom svijetu. Izrazi mišljenje. Kreiraj kvalitetan sadržaj.

Možda nemaš talent za pisanje (iako znaš što ja mislim o „talentima“). Ti onda kreiraj YouTube kanal. Ili pokreni svoj podcast. Otvori „specijaliziranu“ Facebook grupu. I molim te, nemoj ući u sljedeću godinu bez LinkedIn profila.
 


 

Pokaži u čemu si dobar

Većina mojih FER-ovaca je tijekom fakulteta radila nešto „sa strane“. Jedni su lemili pametne utičnice, drugi su programirali vlastite operacijske sustave. Iste te projekte, ti isti inženjeri, nikada nisu stavili u svoje životopise (a kamoli pred osuđujuću internetsku javnost). Zna li, na primjer, tvoj potencijalni poslodavac da u slobodno vrijeme proučavaš najnovije trendove u digitalnom marketingu? Ili da čitaš članke o investiranju u dionice? Kako takve stvari uopće iskomunicirati (i gdje)?

Postoji niz načina, no meni najdraži je – blog. Da sam na primjer “tipičan” inženjer, i dalje bih pisala blog. Samo bi na njemu bili članci poput „U samo 5 koraka konstruiraj vlastiti senzor pokreta“. Ili isječci mojih programskih kodova.

Kada potencijalni poslodavac naiđe na tvoj blog / YouTube kanal / podcast (koji je stariji od 6 mjeseci), saznat će o tebi sljedeće:

  • discipliniran si
  • sposoban si usvajati nove navike
  • završavaš ono što i započneš
  • imaš izražen osjećaj odgovornosti
  • spreman si učiti
  • promišljaš o stvarima koje se događaju u (poslovnom) svijetu
  • znaš pronaći odgovore
  • znaš se argumentirano izraziti
  • hrabar si stati iza onoga što kreiraš
  • konstruktivno odgovaraš na kritiku i spremno primaš feedback.

Što više bi jedan poslodavac mogao poželjeti?
 


 
Ok. Pretpostavimo nakratko da si svjestan potencijala kojeg blog ima u tvojoj potrazi za poslom. I recimo da želiš pričati i pisati o temama koje voliš i u kojima si dobar. Što te u tome sprječava?

 

Što će drugi ljudi reći

„Tvoj mozak ti laže da bi te održao na životu.“ – je jedna od meni najdražih rečenica iz nedavnog Impact theory newslettera, a odnosi se na činjenicu da naš mozak nije evoluirao jednako brzo kao i civilizacija u kojoj živimo.

Kada su naši preci jednom davno bili prisilno isključeni iz društvene skupine kojoj su pripadali, to je često značilo sigurnu smrt. Međutim, kada te danas „izbace iz društva“ ti jednostavno – pronađeš novo. Također, fizički možeš preživjeti sam. Ne treba ti pomoć u lovu, asistencija u izgradnji skloništa i nitko ne mora držati stražu dok ti spavaš.

Zaključak ove priče je – želiš li zaista raditi za poslodavca kojem se ne sviđa tvoja blogerska strana ili tvoj način razmišljanja? Moja filozofija je – bolje biti svoj i filtrirati na vrijeme.

 

Sve je već rečeno

Dogodi li ti se ikada da nešto čuješ bezbroj puta i onda netko to isto kaže na malo drugačiji način ili u pravom trenutku i to ostavi na tebe dojam – kao da to čuješ po prvi put u životu. E pa, baš zato postoji toliko blogova, YouTube kanala i podcasta. Jer postoje ljudi koji te iste, već sto puta prožvakane ideje, moraju čuti baš od tebe.

 

Nemam vremena

Sjećaš se ovog članka i izjave da „nemam vremena“ zapravo znači „nije prioritet“? Kao dokaz toj tvrdnji ovoga puta prilažem Laurin TED govor.

 

 

Pokretanje TeaTimea je najbolja (poslovna) odluka koju sam donijela od svoje diplome. I baš zato završetak 2017. godine posvećujem tebi i svim blogerima u nastajanju. Nadam se da će nas u 2018. biti što više!

I want you to show them the difference between what they think you are and what you can be.

Ako si već donio tu „veliku“ odluku, sljedećeg tjedna slijedi deset konkretnih koraka do pokretanja prvog bloga. Ovoga puta ćeš 1. siječnja dočekati sa svim informacijama i alatima koji ti trebaju da napokon kreneš u avanturu zvanu – blog.

 

Recent Posts
Showing 3 comments
  • Kristijan Stipić Kićo
    Reply

    Draga Tea, ja sam pokušao voditi YouTube kanal ali me nije išlo.

    • Tea
      Reply

      Nikad nije kasno. 🙂 Gdje je zapelo, u nedostatku ideja, samodisciplini ili nečem trećem?

  • Kristijan Stipić Kićo
    Reply

    Problem je nastao kad sam uplodao video koji je koristio materijal zaštićen autorskim pravom, pa me je YouTube blokirao. Radilo se o Peppa pig videu.

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search