“Ti” u TiTimeu

TeaTime se piše sa “Tea”, ali ga ja oduvijek čitam kao “TiTajm”. Ne zato što se tako čita na engleskom, nego zato što TeaTime jednako činiš ti, koliko i ja, a sljedeće tri priče to najbolje dokazuju.
 


 

Prva priča

Biljka (kako si je sama odabrala nadimak za potrebe ove priče) je učiteljica koja mi je nedavno poslala mail sljedećeg sadržaja:

Učiteljica sam razredne nastave i nedavno sam se počela aktivnije uključivati u neke projekte u školi jer sam smatrala da mogu dati doprinos i poboljšati neke stvari. Od strane šefice moj angažman je dočekan sjajno, pruža mi potrebnu podršku i pomoć, obraća mi se kada smatra da joj mogu u nečemu pomoći. Ali…feedback koji dobivam od kolega me uništava.

Ako zanemarimo kolege, u dopisivanju s Biljkom sam saznala dodatne zanimljive informacije. Osim što je nedavno otkrila knjigu Mindset od Carol Dweck, Biljka svakodnevno radi genijalne stvari:

Imam jednog sjajnog klinca koja ima prilagođeni program i oduševljava me njegov napredak od kad sam mu ja učiteljica. Prvi put ovo kažem na taj način. Do sada sam razmišljala o tome na način – ako to kažem ispast će da se hvalim.

Nekoliko razmijenjenih mailova i nekoliko tjedana kasnije, dobila sam od Biljke mail sljedećeg sadržaja:

Danas sam privela kraju ovogodišnji veći školski projekt u koji je bilo uključeno više nastavnika i razreda. Od početka godine mi se činilo da je sve loše iskoordinirano, a na zadnjem sastanku je izgledalo kao da će predstavljanje projekata biti fijasko. Danas, kad sam odgledala sve što se odvijalo i primijetila puno kvalitetno odrađenih projekata i reakcije učenika i njihovu aktivnost, neke stvari su mi se razjasnile.

Povezala sam to i tvoj savjet da tražim istomišljenike u školi i shvatila da IH IMA! Toliko sam bila zaokupirana sama sobom i time što će tko reći da nisam primjetila stvari koje ljudi već rade! Baš sam nekako optimistična i vidim da ću nakon ovoga povući neke poteze da se povežem s tim ljudima jer mislim da bismo zajedno mogli puno toga učiniti.

Pouka priče: okruži se ljudima poput kojih želih biti. Ili, u Biljkinom slučaju, pronađi ljude koji mijenjaju stvari ovdje i sada…jer su svugdje oko nas.
 


 

Druga priča

Vjekoslavova priča je jedna od onih koje sve govore same za sebe.

Prije neka dva tjedna naletio sam na ovaj tvoj mali i po meni, veoma uspješan projekt. Pročitao sam dosta tekstova, a ebook sam pročitao u jednom dahu. Ono što piše na naslovnici “Ne znaš što želiš, ali znaš da želiš više” je nekako i moja priča.

(…)

Jedan od mojih hobija je i fotografija kojom se bavim desetak godina i oduvijek sam maštao da ću jednoga dana živjeti od fotografije. Međutim, zadnjih nekoliko godina sam lagano izgubio volju za fotografiranjem. Čitajući tvoj blog pronašao sam se u puno toga napisanog i odlučio se napokon pokrenuti! Krenuo sam ponovno fotografirati, u vrlo kratkom vremenu upoznao sam i neke nove ljude, obnovio neka stara poznanstva, jednostavno – sve se nekako pokrenulo.

Još jedna stvar koja me potaknula čitajući tvoje članke je da napokon napišem jednu dječju priču koju sam prije nekoliko mjeseci ispričao svom sinu prije spavanja. Obećao sam u vrtiću da ću je staviti na papir ali opet, nikako da se desi “onaj” pravi trenutak. TeaTime je ponovno učinio svoje i napisao sam priču koja je sada na lektoriranju i klinci iz vrtića će napraviti ilustracije te će priča, ako sve bude po planu, biti predstavljena krajem 4. mjeseca na Noći knjige.

Uz ovaj mail su došle i jedna fotografija i jedna posebna priča o medi i kruški. A što se Vjekoslavove priče tiče, ona je dokaz da promjene ne moraju biti dramatične i velike.

Pouka priče: samo jedna drugačija odluka danas, vodi potpuno novom (hobiju) sutra. I da, “pravi” trenutak je sada.
 

Kasnim s objavom četiri dana i još uvijek nisam naučila istovremeno pozirati i pričati. 😅 ALI to ne umanjuje činjenicu da je ovo bio – trenutak za pamćenje. . Prije otprilike godinu dana sam počela planirati prvu TeaTime radionicu. Temu sam imala u glavi još od svibnja – Od diplome do posla koji želiš. Točno sam znala kome tom radionicom želim pomoći – genijalnim, ambicioznim mladim ljudima koje od željenog posla dijeli samo nekoliko savjeta, trikova i vještina koje je moguće savladati. Jedino sam s definiranjem datuma odugovlačila mjesecima… 🙈 . Iako sam do sada održala više od 200 sati radionica i predavanja – staviti #TeaTime ispred naslova jedne od njih je istovremeno bilo zastrašujuće i uzbudljivo. . Gotovo 12 mjeseci kasnije – prva TeaTime radionica je održana. Prijave sam morala zatvoriti u samo 4 dana, a 11 ljudi koji su sudjelovali su imali samo jedno pitanje – zašto ne traje duže? 💛 . Hvala vam svima – na sudjelovanju, shareanju i moralnoj podršci! Nakon ovakvog iskustva mogu samo reći – nastavljamo u svibnju! 😊😘

A post shared by Tea Zavacki (@teatime.com.hr) on


 

Treća priča

Dinka mi je prvi put pisala prije otprilike šest mjeseci. Uz pohvale na račun ebooka kojeg je pročitala, Dinka je bila u potrazi za savjetom kako napisati životopis i motivacijsko pismo. Ona je svoj problem sročila na sljedeći način:

Vjeruj draga da u ovoj zemlji ako imaš jedno dijete nemaš jednu nogu, a ako imaš dvoje i više – neupotrebljiv si.

Što reći ženi s puno životnog iskustva, posebno kada je njeno dosadašnje iskustvo potvrda gornje tvrdnje?

Odlučila sam ne filozofirati previše i ne tipkati prazne fraze o pozitivnom stavu. Fokusirala sam se na konkretne promjene u životopisu i male stvari koje su svakodnevno pod našom kontrolom. Sljedećih tjedana smo se čule još nekoliko puta i svaki put je Dinka imala novu poslovnu ideju, novi smjer u kojem se želi razvijati. Ova žena je mijenjala stvari.

Prije nekoliko tjedana sam od Dinke dobila mail naslova – Imamo posao. Neću ti pričati o osjećaju koji imaš kada primiš takav mail, jer želim da ga barem jednom doživiš sam. Zato ću ti samo prenijeti mali dio Dinkinog maila koji glasi:

Moram ti reći da je psihološko testiranje bilo mačiji kašalj u odnosu na razgovor s psihologom. Prošla sam 50-minutni razgovor i bilo je sve samo ne lako i glatko. Ovo ti govorim, jer da nisam samu sebe podigla na ovu razinu i odradila top pripremu za taj razgovor (a ti si mi dala poticaj i probudila u meni istraživača) sigurno ne bih prošla.

Mail završava s malom osobnom pobjedom: Od nas 20, ja sam prošla. I znam da je pala cura koja ima završena dva faksa.

Pouka priče: ponekad se dogode situacije koje su izvan naše kontrole, ali u svakoj takvoj situaciji postoji onih 2% na koje možemo utjecati. Fokusiraj se na tih 2%. Nikad ne znaš koje promjene će to pokrenuti. I da, fakultet je važan ali nije presudan.

 

Oduvijek sam govorila da je TeaTime mjesto za ljude koji mijenjaju stvari ovdje i sada i ove priče to potvrđuju. Od prvog TeaTime teksta pa sve do danas, pokrenuto je desetak blogova, ljudi su pronašli poslove koji ih vesele, neki su počeli kvalitetnije organizirati svoje vrijeme, dok su drugi promijenili navike.

Pouka koju ja izvlačim iz ovih priča je sljedeća: jedan mail ima ogromnu moć. Zato budite dobri jedni prema drugima. I u poslovnom, ali i u ovom, “svakodnevnom” svijetu.

 

Recent Posts
Showing 2 comments
  • Zimzeleni cvijet
    Reply

    Bravo!!! Za sada se svrstavam u ove posljednje dvije kategorije – uz pomoć tvog bloga sam naučila kvalitetnije provoditi svoje vrijeme i promijenila sam navike. Sve mi se čini da ćeš i od mene jednoga dana dobiti mail vezano uz ovu drugu kategoriju jer se jako pronalazim u posljednjom priči. Ali o tom, potom, kad budem spremna za malo veće korake.

    • Tea
      Reply

      To je stav! 🙂 Jako se veselim tom mailu!

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search