15 trikova kako steći samopouzdanje za javni nastup

Ovaj TeaTime članak možeš poslušati i u audio verziji:
 
 
Nedavno mi je Helena napisala sljedeće: “Danas nakon javnog nastupa i kad sam opet osjetila onaj grč u želucu, suha usta i glas koji blago podrhtava, razmišljala sam kako da poboljšam svoj javni nastup i više ne budem osoba koja “pretrči” kroz svoje izlaganje pričajući 100/h?”.

Kao odgovor na njeno pitanje, u nastavku slijedi 15 trikova koje sam naučila tijekom svojih 20-ak godina “javnih nastupa”.

 

Sve je počelo tamo negdje još u vrtiću i protegnulo se kroz osnovnu školu i nastupe na Lidranu. Zatim su se u Miocu moji javni nastupi prorijedili, da bih im se ponovno vratila tijekom faksa i eSTUDENTa. Moja priča s javnim nastupima je eskalirala tijekom proteklih nekoliko godina kada sam se zaposlila kao trenerica poslovnih vještina zbog čega “pričam pred ljudima” barem jedan dan u tjednu.

Oduvijek volim biti “glasnogovornik”, ali neka te to ne zavara – definitivno se nisam rodila s prirodnim talentom. Kažu da imam solidnu dikciju (koja je došla s iskustvom) i poneki komentari su – “simpatična” (jer se, kao i izvan pozornice tako i na njoj često smijem). Ali to je otprilike sve kada pričamo o “prirodnim predispozicijama”.

 

Prošlog ljeta sam kao mentorica sudjelovala na Dubrovnik Summer School, gdje je predavanje održala i dr. sc. Gabrijela Kišiček, inače stručna suradnica Nove TV koja priprema novinare, ali i političare za javne nastupe. Uz ostale korisne savjete, Gabrijela me još jednom uvjerila da nikome nije ugodno stajati na pozornici te da svi, baš svi, imamo tremu. Ono u čemu se razlikujemo su – simptomi.

Ako mi ne vjeruješ, promatraj druge govornike na pozornici i primijetit ćeš “znakove”. Neki pocrvene, drugima se tresu ruke, trećima se osuše usta, a četvrti odjednom koriste sve poštapalice koje su u životu čuli. Moj najveći simptom je oduvijek bio “glas koji drhti” (što je dobar materijal za loše indijansko ime).

Dakle, prvi korak u stjecanju samopouzdanja u javnom nastupu je osvijestiti simptome, a onda pronaći trikove koji će ih umanjiti. U nastavku slijedi 15 ideja koje su meni pomogle.

 

1. Ne radi se o tebi

Prvi simptomi treme se često počinju javljati puno prije samog nastupa i u tom periodu pripreme mi je oduvijek pomagalo pitanje – zašto ćeš stati na pozornicu? I odgovor je uvijek bio – zbog nekolicine ljudi kojima će poruka biti zanimljiva/zabavna/inspirativna. Jer ako se ne radi o meni, onda ne moram biti najbolji govornik na svijetu, samo moram tu jednu poruku prenijeti najbolje što mogu.

 

2. Snizi očekivanja

U poslovnom svijetu se često priča o “povratu investicije” (tzv. Return On Investment, ROI). Prvi put kada me netko pitao da održim predavanje kao autorica TeaTimea, odlučila sam da će moj ROI koji opravdava investiciju svaki put biti – jedna osoba po prezentaciji. Ne moraš (i često nećeš) dobiti standing ovation, ali ako ti samo jedna osoba nakon održanog govora kaže da si je inspirirao – to je bio najbolji javni nastup na svijetu.

 

3. Pripremi se

Ja jesam štreberica, ali ovo je provjeren savjet koji baš uvijek vrijedi – trema je manja kada znaš o čemu pričaš. Iz tog razloga, na primjer, ne držim radionice o temama o kojima ne znam dovoljno.

S druge pak strane, ponekad si 100% spreman, a stvari ne ispadnu savršeno. 2013. godine sam bila host TEDxUniversityofZagreb konferencije kada mi se dogodio scenarij o kojem inače sanjamo noć prije – držeći uvodni govor stajala sam na pozornici pred 100 ljudi i zaboravila sam tekst. Nije pomogao ni pljesak publike, ni došaptavanje ljudi iz organizacijskog tima – jednostavno blank. Nakon neugodnih 5 minuta sam jednostavno odšetala do svoje torbe, uzela bilješke, vratila se na pozornicu i nastavila gdje sam stala.

Kao što možeš vidjeti i u mom TEDx govoru nekoliko godina kasnije – iako sam govor znala napamet, nisam stala na pozornicu bez “kartica”. Poanta je da svatko od nas ima tu jednu priču i strah da se ne ponovi, a protiv straha se boriš dobrom pripremom (a ne odustajanjem).
 

 

4. Sve svoje ponesi sa sobom

Osim kartica s govorom, postoji nekoliko stvari koje uvijek imam sa sobom:

  • USB sa prezentacijom u svim formatima (PDF, PowerPoint) i multimedijom (video, audio) – jer i prezentacije ponekad ne rade
  • VGA/HDMI adapter – jer ne odgovara baš svaki projektor tvom laptopu
  • Punjač za laptop
  • Bocu vode
  • Pokazivač ili pointer

 

5. Pointer u ruke

Osim praktične primjene mijenjanja slajdova, pointer ima još jednu zgodnu “nuspojavu”. Znaš ono kada stojiš pred ljudima i ne znaš što bi s rukama? Držeći pointer s obje ruke u ravnini struka postižeš relativno uspravno i otvoreno držanje i istovremeno sprječavaš mogućnost da ruke spontano staviš u džepove ili iza leđa (zašto je to loše, pročitaj u ovom tekstu). Ako nemaš pointer, u istu svrhu možeš koristiti i flomaster ili olovku.

 

6. Upoznaj publiku

Osim što prije svake radionice ili predavanja volim doći ranije, pripremiti prezentaciju i “osjetiti prostor”, volim tih zadnjih 15 minuta prije početka iskoristiti i za upoznavanje publike. Na radionicama je to, zbog manjeg broja ljudi, jednostavnije, ali čak i u najvećim dvoranama imaš mogućnost prije predavanja kratko popričati s ljudima u prvom redu. Trema je puno manja kada stojiš pred poznanicima, a ne potpunim strancima.

 

7. Osvoji pozornicu

Prvi dojam o ljudima, a onda i o govornicima, stvaramo unutar samo nekoliko sekundi, puno prije nego što su izgovorili prvu rečenicu svog govora. Upravo zbog toga je sam izlazak na pozornicu važan. Nema univerzalnog recepta, pa ću podijeliti s tobom onaj koji ja slijedim – prošetam do sredine pozornice, stanem, okrenem se prema publici, noge su u širini ramena, pogledam publiku, uzmem pauzu, nasmijem se i – počnem. I sve se to dogodi unutar prvih nekoliko sekundi.
 

https://virtualspeech.com/

 

8. Nauči napamet prvih 5 minuta

Mi ljudi nekako najbolje pamtimo prvih 5 i zadnjih 5 minuta prezentacije, a između nam pozornost značajno padne. Upravo zbog toga, kada nemaš dovoljno vremena za pripremu – fokusiraj se na početak i na kraj. Često ćeš pročitati i savjete da prvih nekoliko rečenica prezentacije naučiš napamet, kako bi izbjegao zaboravljanje teksta u tim prvim minutama kada je trema obično najveća.

 

9. Otvori s pitanjem

Ne postoji pravilo koje kaže da su prezentacije koje započnu pitanjem – najbolje. Međutim, to je trik kojeg sam uvela upravo zbog svog najvećeg simptoma treme – glasa. Sve do prije možda dvije godine, prvih nekoliko minuta svake prezentacije bih zvučala čudno i nesigurno i zbog toga sam pronašla način kako da tih prvih nekoliko minuta “razbijem” na manje dijelove.

Nakon nekoliko uvodnih rečenica, često publici postavim pitanje na koje odgovaraju kratkim odgovorima ili barem dizanjem ruke, što mi obično daje dovoljnu pauzu da udahnem i fokusiram se na sljedeće što moram reći. Uostalom, to se pokazalo i kao dobra nadogradnja savjeta pod brojem 6.

 

10. Približi se publici

Ovaj trik također pomaže s tremom i potpuno je neintuitivan – fizički se približi publici. Govor Amy Cuddy mi je potpuno promijenio pogled na temu body languagea. Oduvijek sam znala da to kako se osjećamo utječe na naš govor tijela, pa tako zbog treme i straha križamo ruke, udaljavamo se od mikrofona i publike, skrivamo se iza govornice.

Međutim, Amy u svom TED govoru priča o puno zanimljivijem fenomenu – da svojim govorom tijela možemo utjecati na to kako se osjećamo. Dokazano je da ta veza u obrnutom smjeru “radi”, što znači da ako se natjeraš napraviti korak prema publici, tvoj mozak će to protumačiti kao “aha, ovih ljudi se ne bojimo” i simptomi treme će se posljedično smanjiti.
 

 

11. Pronađi friendly face

Ako si primijenio prethodne savjete, već sada u publici imaš nekoliko dragih i poznatih ljudi. Međutim, i uz njih, u svakoj publici obično postoji ona jedna posebno ekspresivna osoba koja odobravajuće kima glavom, smije se na pravim mjestima u prezentaciji i sluša sa zanimanjem. Iz mojeg dosadašnjeg iskustva, to su gotovo uvijek bili potpuni stranci (kojima sam i danas posebno zahvalna) i na koje bih vraćala pogled tijekom svog govora kada bi mi bio potreban feedback i dodatna doza pozitive. Zato pronađi u publici to jedno prijateljsko lice (i budi to lice drugima).

 

12. Nasmij se

Kao što mi volimo vidjeti ekspresivnu osobu u publici, isto tako publika voli slušati izražajne govornike. Zato se nasmij i koristi sve mišiće lica, kao i cijeli raspon glasa, stišaj se kad je prikladno ili naglasi važne dijelove, koristi ruke.

Što se tiče ruku, često ćeš u člancima pronaći različite savjete gdje i kako ih držati. Spomenula sam ti pointer i njega volim koristiti kao “bazu”. Ali osim toga, ruke koristim onako kako mi prirodno dođe, uz 2 pravila – ne mašem njima u ravnini iznad ramena (jer tada prekrivaju lice i dekoncentriraju slušatelja) i ne upirem prstom u publiku (poprilično agresivna gesta). I naravno da postoje sitnice i finese, ali ako se držiš ove dvije smjernice, ne možeš puno pogriješiti.

 

13. Napravi pauzu

U savjetu pod brojem 9. spomenula sam ti pauzu koju uvijek uzmem u uvodnom dijelu prezentacije. Međutim, redovito ih uplaniram i u ostatak govora. Pauze ti daju priliku da udahneš i sniziš frekvenciju glasa, a imaju i pozitivan efekt naglašavanja pojedinih dijelova. Ako inače “protrčiš” kroz prezentaciju, pokušaj vježbati unaprijed i istrenirati samog sebe da staneš u unaprijed isplaniranim trenucima.

I da, znam da je neugodno stajati u tišini i gledati u desetke ljudi. Pokušaj zato pauzu povezati s kretanjem, pa tako u te dvije sekunde pauze promijeni položaj na pozornici, ili još bolje, napravi nekoliko koraka prema publici (vidi savjet 10.).

 

14. Ne moraš znati sve odgovore

Postoji još jedan strah koji često imamo još od osnovne škole – strah od pitanja na koja ne znamo odgovor. Zbog tog straha previše ljudi izbjegava pričati (i pisati) o stvarima koje znaju i u kojima su dobri, zbog čega ću mu posvetiti nekoliko redova više.

Prva stvar koju te nauče kao trenera je da ne moraš imati odgovore na sva pitanja. Štoviše, ne moraš biti ni osoba koja zna najviše u prostoriji, jer je tvoj glavni zadatak – moderirati i voditi. Nedavno sam dobila kompliment od vrlo ozbiljnog klijenta koji je rekao – cijenim ljude koji otvoreno kažu kada nešto ne znaju. Čak i kad su na pozornici. Zato moj prvi savjet tebi glasi – “Ne znam, ali provjerit ću i javiti Vam naknadno.” je sasvim validan odgovor na pitanje.

Usto, postoji još jedna tehnika koja nije prikladna uvijek ali koju možeš primijeniti u situaciji kada znaš odgovor ali ga se možda u tom trenutku ne možeš sjetiti – odgovori pitanjem “Što vi mislite?”.

To jednostavno pitanje ima nekoliko uloga:

  • daje priliku ljudima da sami dođu do odgovora (što je često puno vrjednije)
  • otvara prostor za nekoga u publici tko je možda slučajno doktorirao tu temu
  • daje vremena tebi kao predavaču da promisliš o odgovoru (koji često ispadne kvalitetniji od onog prvog instinktivnog)

I naravno, zadnja stvar koju moram spomenuti je – humor. Dogodit će se da ne znaš odgovor na neko pitanje, ali i da se spotakneš o kablove, kažeš nešto glupo, srušiš projektor, pogodiš nekoga dodajući flomaster, zaboraviš tekst pred 100 ljudi – nasmij se sam sebi. Nismo svi duhoviti, ali ta vrsta humora uvijek prolazi i u većini slučajeva će te ljudi zbog nje voljeti još više.

 

15. Vjeruj da možeš napredovati

Ima onaj jedan savjet koji uopće ne pomaže i nitko od nas ga ne želi čuti (baš zato što je istinit) – stvari postaju bolje s iskustvom. Kad ti se jednom dogodi da stojiš 10 minuta u tišini pred punom dvoranom jer projektor ne radi, sljedeći put ćeš imati spremnu alternativu. Prema Carol Dweck, važno je samo – vjeruješ li da možeš unaprijediti svoje vještine javnog nastupa? Jer ćeš uz to vjerovanje pristajati na nove prilike, griješiti i učiti iz tog iskustva.

Pritom jedino pazi da ne zagrizeš prevelik zalogaj. Da sam tamo negdje na prvoj godini faksa, kada mi se glas tresao, razmišljala i o tome gdje su mi ruke, kako držim mikrofon i tko mi je friendly face u publici – ne bih se više nikada popela na pozornicu. Moja logika je bila sljedeća – svaki put kada moram pričati pred ljudima, fokusirat ću se na jedan mali cilj. Nekad je to dizajn slajdova, nekada dobra interakcija s publikom, a nekada fantastičan uvod u prezentaciju.

Radi na jednoj stvari istovremeno i s vremenom ćeš iznenaditi sam sebe.

 

Navijam za tebe,

 

Recent Posts
Showing 2 comments
  • Zdravko
    Reply

    Dobar i koristan članak o 15 trikova… . Hvala lijepa.

    • Tea
      Reply

      Hvala tebi, to mi je drago čuti. 🙂

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search

Failed it!