Kako početi (nakon pauze)

Napravila sam pauzu. I pritom ne mislim samo na proteklih mjesec dana wedding priprema.

Ako ćemo iskreno, ta pauza traje već nekoliko mjeseci. Usporila sam sa sadržajem na TeaTimeu, sa sadržajem na društvenim mrežama, s čitanjem knjiga i radom na sebi. Uzela sam pauzu.

E sad, ljudi obično uzimaju pauzu kad se umore. Ja sam uzela pauzu zbog – uživanja u trenutku. Naime, doživjela sam trenutak u kojem sam mogla potpuno iskreno reći – da se vrijeme sada zaustavi i da sve ostane isto, bila bih savršeno sretna.

Bila sam savršeno sretna i zadovoljna s poslom od 9 do 5, savršeno zadovoljna s TeaTimeom, savršeno zadovoljna s odnosima, s dnevnom rutinom, sama sa sobom. I ne, pritom nije sve bilo savršeno, ali sam ja bila savršeno sretna i zadovoljna.

I htjela sam uživati u tom trenutku.
 


 
Kakve to ima veze s počinjanjem nakon pauze?

Naime, dok sam bila na pauzi shvatila sam tri stvari koje danas želim podijeliti s tobom.

1. Pauze zapravo ne postoje

Vježbanje i zdrava prehrana su odličan primjer tvrdnje da pauze ne postoje. Ili jačaš mišiće ili oni slabe jer ih ne koristiš. Ili dobivaš na težini ili gubiš, rijetko kada je ta jednadžba na savršenoj nuli.

Ili napreduješ ili nazaduješ – u svakom slučaju ne stojiš na mjestu.

Dok čekaš s pokretanjem tog bloga ili realizacijom te ideje, zapravo svaki dan radiš jedan korak u suprotnom smjeru. Ponovit ću još jednom – zapravo ne stojiš u mjestu, nisi zapeo. Umjesto toga svaki dan svjesno ideš u suprotnom smjeru.

Ne znam za tebe, ali ta slikovita usporedba je bila koristan kick-in-the-butt kada sam ovog ponedjeljka, nakon tjedana pauze, sjela pred laptop i krenula ponovno pisati #TeaTimeThursday.

 

2. Život je najljepši između pauza

I tako sam ja bila happy, uzela pauzu kako bi uživala u trenutku i shvatila da sam sretna upravo zbog ustajanja u 5 ujutro i svakodnevnog istraživanja service designa od 9 do 5, upravo zbog 10.000 koraka dnevno i svakodnevnog rada na TeaTimeu dva sata prije spavanja – a ne usprkos tome.

I tako sam otkrila toplu vodu. Očito sam trebala izaći iz procesa kako bi shvatila zašto je „uživanje u procesu“ sastavni dio sreće i uspjeha.

I zato je stvarno potpuno nebitno hoću li uspjeti, što će ljudi reći i jesu li svi ostali bolji od mene – što su najčešća pitanja koja nas sprječavaju u počinjanju nečeg novog. Tom Bilyeu često postavlja pitanje – što bi radio svaki dan čak i kada bi znao da nikada nećeš doživjeti uspjeh? Što me dovodi do zadnje ideje.
 


 

3. Počecima dajemo preveliku moć

Ja nisam blogerica. Ja sam Tea koja je svaki dan, proteklih puno dana, odlučila pisati.

Često dobivam mailove o „skupljanju hrabrosti za počinjanje nečeg novog“. I razumijem ih u potpunosti jer sam i sama davala preveliku moć tim velikim počecima. Sve dok nisam shvatila da me pisanje prvog blog posta ne čini blogericom. Kao što me ni mjesec dana pauze ne čini neuspjehom.

Odgađamo početke jer u našoj glavi izgledaju (pre)veliko. Ako uspijem ništa više neće biti isto, a ako ne uspijem ljudi će to pamtiti cijeli život. Umjesto velikih početaka, igraj se s idejama. Napiši poduži Facebook status (ako misliš da želiš biti bloger), provedi dan u prirodi (ako misliš da želiš živjeti u kamperu i putovati svijetom). Obuci ideju na jedan dan i isprobaj kakav je osjećaj.

Počinjanje nakon pauze nije jedan veliki odlučujući trenutak. Počinjanje (nakon pauze) znači jednog ponedjeljka sjesti pred laptop i napisati prvih 100 riječi.

 

Navijam za tebe,

Recent Posts

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search

Why 30 is not the new 20 | Meg Jay