Imamo li svi jednake šanse za uspjeh

Ako te zanima odgovor na pitanje iz naslova, on se nalazi u zadnjim ulomcima ovog posta.

Napokon sam pročitala Mindset od Carol Dweck. Knjiga je prvi put objavljena 2006. godine i od tada se pojam growth mindseta uvukao u sve pore poslovnog svijeta. Čula sam za primjere u kojima kompanije koriste taj pojam čak i kao temelj za otkaz: Marko jednostavno nema growth mindset.

Zato je možda najpametnije odmah na početku definirati pojam growth, odnosno suprotan pojam fixed mindseta (odlučila sam ni ne pokušavati prevesti ih na hrvatski).

 

Fixed mindset 

Ljudi s fixed mindsetom vjeruju da su njihove osnovne kvalitete, poput inteligencije ili talenata, fiksne. Takve kakve jesu. Nepromjenjive.

Budući da se svi mi zapravo želimo osjećati dobro, ljudi s fixed mindsetom se zbog toga kreću u krugovima u kojima su najpametniji, odabiru lagane zadatke koje će sa sigurnošću točno riješiti, izlažu se situacijama u kojima će sigurno biti uspješni.

Prema njima, osoba može biti ili pametna ili glupa i zbog toga vrijeme ulažu u dokazivanje svoje (trenutne) inteligencije. Umjesto da je razvijaju. Također, u situacijama u kojima je njihova inteligencija ili talent upitan, pronalaze izgovore, opravdanja i krivce u vanjskim okolnostima.

Dobio bih pet iz ispita da sam imao više vremena za učenje.

Pogodio sam vratnicu jer je trava bila skliska.

Nisam dobio posao jer je natječaj bio namješten.

 

Growth mindset

Ljudi s growth mindsetom vjeruju da se i osobine poput inteligencije mogu razviti. Uz puno uloženog truda i vremena. Vjeruju da su talenti samo početna točka i da o njima ovisi koliko daleko će ih ti talenti dovesti. Zbog toga, na svaki izazov ili problem gledaju kao da priliku za učenje i napredak.

Da bih sljedeći put položio ispit, moram ranije početi vježbati zadatke.

Ako želim povećati broj postignutih golova, moram češće trenirati u kišnim uvjetima.

Ako želim pronaći posao, moram ovaj vikend uložiti u kreiranje boljeg životopisa.

 


 
Za Mindset sam čula prije nekoliko godina, koncept mi je bio poznat i bila sam uvjerena u sljedeće: ja stalno učim i razvijam se, što znači da imam growth mindset, što znači da ne moram pročitati knjigu. Međutim, zbog Toma i njegove izjave da je to “najvažnija knjiga ikada napisana na engleskom jeziku” sam joj dala šansu i po putu otkrila nekoliko novih stvari o sebi.

U nastavku želim s tobom podijeliti tri glavne stvari koje sam čitajući ovu knjigu naučila, a onda i tri izjave koje planiram primijeniti u svom (poslovnom) životu. Jedna od njih je i odgovor na pitanje: Imamo li (zaista) svi jednake šanse za uspjeh?

 

1. I ja imam puno fixed stavova

Knjizi sam pristupila samouvjereno, jako ponosna na svoj growth mindset. A onda sam otkrila da imam jedan solidan prostor za napredak.

Za početak, postoji cijela skala između fixed i growth mindseta, što znači da nitko od nas nije 100% samo na jednoj ili na drugoj strani. Svi smo mi negdje između. Također, iako u poslu možda imam growth mindset, to ne znači da ga imam i u sportu ili u međuljudskim odnosima. I obrnuto.

Tako sam čitajući otkrila cijeli niz situacija u kojima se ponašam kao netko s fixed mindsetom. Na primjer, testove inteligencije (ili bilo koje druge testove) ne rješavam ponovno ako sam prvi put dobila odličan rezultat (jer što ako zapravo uopće nisam pametna nego je sustav krivo zbrajao bodove ili sam imala sreće?).

Kad smo već kod inteligencije, prije čitanja ove knjige sam vjerovala da je IQ konstantan. Nisam mislila da je presudan za uspjeh, ali sam bila uvjerena da tijekom cijeloga života ostaje isti. Ako i ti imaš sličan stav, mogu ti samo reći da Carol nudi par zanimljivih argumenata i na tu temu.

Iako sam spomenula pitanje inteligencije, pojam growth mindseta je zapravo primjenjiv na sve stavove koje imaš o životu i svijetu oko sebe. I u svakom od glavnih područja koja Carol spominje (sport, posao, odnosi) sam otkrila barem jedan ograničavajući fixed stav koji želim promijeniti.

 

2. Nemoj hvaliti inteligenciju, hvali trud

Jedan od najboljih citata u knjizi glasi: “Don’t praise intelligence, praise the process.”

Hvale te zbog tvog talenta koji je nepromjenjiv. Takav je, kakav je. S njim si rođen. Sve dok si uspješan, stvar funkcionira. Međutim, u trenutku kada tvoj talent prestane biti dovoljan, cijeli tvoj identitet “talentirane osobe” je doveden u pitanje.

Fixed mindset ne podrazumijeva trud. Štoviše, što se više moraš truditi, to si očito manje talentiran. Što duže moraš učiti za neki ispit, to si manje inteligentan. A znamo da je to daleko od istine (ako mi ne vjeruješ, saznaj više o Thomasu Edisonu, Michael Jordanu i Walt Disneyu).

I zato, kada odlučiš nekoga pohvaliti, hvali vrijeme koje je uložio, različite alate koje je upotrijebio, upornost koju je pokazao. Ali još važnije, bez obzira za što tebe hvale, budi ponosniji na trud, rad, upornost, odricanje i sate koje si uložio, nego na “talent” zbog kojeg ti eto stvari prividno padaju s neba.

 

3. Mindset se mijenja 

Iako bih ti Mindset definitivno preporučila, moram spomenuti da je knjiga “najslabija” po pitanju konkretnih alata za primjenu growth mindseta.

Kroz knjigu Carol spominje nekoliko jednostavnih primjera koje su oni koristili u istraživanjima. Na primjer, sudionicima bi prije ispitivanja pročitali kratak članak naslova “Vještina pregovaranja je vještina koja se uči” i sudionici bi tijekom ispitivanja pokazali sve osobine growth mindseta, za razliku od skupine kojoj bi pročitali sličan članak naslova “Dobar pregovarač mora imati prirodne predispozicije”. Učinak članaka bi trajao i do nekoliko sati.

Dakle, mindset se mijenja (iako u knjizi ne postoji štreberski plan koji točno odgovara na pitanje “kako”).
 


 
U nastavku možeš pronaći tri citata preuzeta iz knjige (i recenzija) koje sam, s ciljem promjene mindseta, privremeno post-itima polijepila po stolu, sve dok ne smislim kako ih konkretnije primijeniti.

 

Nemaš growth mindset ako se svakodnevno ne izlažeš potencijalnom neuspjehu. 

Sve dok izbjegavaš izazove, ljude koji znaju više od tebe (a svatko o nečemu zna više od tebe) ili situacije koje testiraju tvoje vještine – stagniraš. I zato je neuspjeh najbolji pokazatelj napretka (koliko god to kontradiktorno zvučalo).

 

Nikoga nemoj proglasiti boljim od sebe kao opravdanje ili izgovor.

Lako njemu, on je prirodno talentiran. Lako njoj, ona živi u Zagrebu/Amsterdamu/New Yorku. Lako bilo kome je izgovor. Izgovor kojim druge definiraš kao bolje, pametnije, talentiranije ili bogatije kako bi opravdao svoju trenutnu situaciju. Naravno da talent i prirodne predispozicije igraju ulogu. Ali ništa nije važnije od tvog stava.

 

Jedina stvar koja stoji između tebe i tvog cilja su vještine koje tek trebaš usvojiti.

Imamo li svi jednaku startnu poziciju? NE. Ali imamo li svi jednake šanse za uspjeh? Ja nekako volim vjerovati da imamo.

Uzmimo kao primjer jedan ispit na pravnom fakultetu. Nemoguće težak ispit za koji moraš naučiti 1000 strana različitih knjiga i zakona. Između tebe i prolaza stoji niz vještina koje moraš usvojiti. I pritom ne mislim samo na čisto štrebanje informacija. Možda ćeš morati naučiti brže čitati. Možda ćeš morati naučiti razmišljati kao profesor i učinkovitije razlikovati bitno od nebitnog. Možda ćeš morati proširiti svoj društveni krug kako bi pronašao ljude s iskustvom koji su taj ispit već položili.

Bez obzira na tvoj cilj, sve što između vas stoji su vještine koje trenutno nemaš. Ti, s vještinama i znanjem koje imaš danas, možda ne možeš položiti taj ispit. Ali ako vjeruješ da se vještine, talenti i inteligencija, razvijaju tijekom vremena – ti sutra (ili ti za godinu dana) će na tom ispitu briljirati. Jer će taj ti imati sve što je potrebno.

 

 

I na kraju, završit ću ovaj post i recenziju s primjerom koji se spominje i u knjizi. Ti i ja bismo možda rekli da je Michael Jordan imao talent ili visinu ili dobrog trenera. On, međutim, u ove 32 sekunde priča malo drugačiju priču.

 

Recent Posts

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search