24-godišnja Tea mi je postavila 5 pitanja

Draga Tea,

u nadi da si sada, par godina kasnije, malo pametnija, ajmo popričati o pet tema koje su relevantne jednom studentu na zadnjoj godini studija.

 

 S obzirom na to da sam se baš jučer živcirala oko ocjene i zbrajala decimale prosjeka, ajmo odmah riješiti glavnu dilemu: jesu li ocjene bitne?

Sjećaš se kako su ti mama i tata puno previše puta ponovili da te nitko neće pitati za ocjene? E pa, kao i u vezi mnogo čega drugog, bili su u pravu. Od diplome me nitko nikada nije pitao za prosjek.

Istina, bez pristojnog prosjeka, vjerojatno ne bih godinu dana provela u Njemačkoj. Kao što mi se neke prilike vjerojatno ne bi otvorile. I zato, ako ciljaš na stipendije ili karijeru u znanosti, prosjek će ti biti važniji nego nekom drugome.

Ali i ti i ja znamo da ćeš na kraju završiti u biznisu. Ako si (a jesi) na prvoj godini dala sve od sebe i posvetila se fakultetu, sada, na zadnjoj godini možeš odahnuti. Prosjek više ne možeš pretjerano pokvariti. Ali vrlo lako možeš propustiti brojne prilike učeći.

 

Ako već ne moram imati same petice i učiti 24/7, što trebam raditi sada na zadnjoj godini da bih kasnije bila uspješna?

Sve ostalo. Samo nemoj dočekati kraj studija s diplomom u ruci i rečenicom: učila je i imala dobre ocjene.

Kada ti uruče hrpu papira, precvikaju iksicu i kažu “to je to”, nećeš imati osjećaj nekog velikog završetka ili gubitka. Sve do prve konferencije kada shvatiš da više ne spadaš u studentsku kategoriju (i da je za tebe cijena ulaznice 3 ili 4 puta veća). Kada shvatiš da više ne možeš pisati nekom uspješnom poduzetniku s pričom “Poštovani, kontaktiram vas u ime studentske udruge…i želim s Vama popiti kavu.” Tad ćeš shvatiti koje prilike nisi iskoristila. A mogla si.

Kao studentu, vrata ti se lakše otvaraju. I ima ih puno više. Ako je ikada postojalo nešto što si htjela isprobati, firma u kojoj si htjela raditi, projekt koji si htjela pokrenuti, sada je trenutak. Ionako na toj zadnjoj godini nemaš previše posla.

 

A što ako ne znam što želim?

Znam da ne znaš, ali vrijedilo je pokušati s motivacijskim pristupom.

Ne znaš što želiš. Ali do sada ti nitko nije rekao da je to ok. U redu je na kraju studija ne znati što želiš. Ja ni sada ne znam puno više. Ali znam ove tri stvari:

  • Malo manje razmišljaj i malo više radi. U prijevodu, prestani gledati sate i sate motivacijskih videa. Umjesto toga, zapiši baš svaku ideju koja ti padne na pamet pod tušem. I to radi bar mjesec dana. Nakon toga od tri najbolje, kreiraj jednu. I onda napravi nešto po pitanju njene realizacije. Iskustvo je valuta koja se cijeni u poslovnom svijetu.
  • Nemoj se pokušavati definirati. Nikada nećeš biti “samo” inženjerka. Baš suprotno. Uskoro ćeš biti i inženjerka i ekonomist i psiholog, ovisno o prilici. Koliko god čudno zvučalo, ponekad ćeš se predstavljati i kao blogerica. Ono što moraš znati je da su titule promjenjive. Danas si studentica elektroničkog i računalnog inženjerstva, a sutra si već trenerica. Titule i opisi se mijenjaju zajedno s tobom. I zato nemoj dopustiti da te titule definiraju i ograničavaju.
  • Opusti se. Sve će sjesti na svoje mjesto.

 

Recimo da je u redu ne znati što želiš. Ali kako ću onda izabrati prvog poslodavca? To će mi obilježiti cijelu karijeru.

Prošlo je vrijeme poslodavaca “za cijeli život”. Nema romantike. Postoje dvije mogućnosti.

Možda izabereš “krivog” poslodavca. Možda ti posao ne bude izazovan. Niti tim kompatibilan. I znaš što će se onda dogoditi? Naći ćeš drugog. I pritom ćeš biti pametnija i bolje znati što želiš. Ili još bolje, što ne želiš.

A možda iz prve izabereš “pravog”. I sljedećih pet godina provedeš u istoj firmi učeći i napredujući.

U svakom slučaju, na temelju statistike, vjerojatno ćeš dobiti ne onog poslodavca kojeg želiš, nego baš onog kojeg trebaš. Jednako kao i sa psima. Želiš mirnog, poslušnog i pametnog s kojim će ti život biti med i mlijeko. A dobiješ tvrdoglavog pasonju, jakog karaktera, koji te natjera da radiš na sebi. Jer uz med i mlijeko ne napreduješ.

 

I za kraj, koja je najvažnija stvar koju sada moram znati?

Ulaži u odnose.

Za godinu dana ćete svi imati puno manje vremena. I sad je vrijeme za stvaranje tih uspomena.

Također, s tim istim ljudima ćeš za godinu dana surađivati. To su ljudi koji će te preporučiti za posao. To su ljudi koji će ti javiti za predobru konferenciju (ili te častiti ulaznicom). To su ljudi koji će najviše utjecati na tvoju karijeru.

I nemoj me krivo shvatiti. Nemoj ulagati u te odnose s predumišljajem i “iz koristi”. Ulaži u njih jer nema slađeg iskustva kao što je pijenje kave na suncu s grupom “tvojih” ljudi nakon dva tjedna ispita koje ste zajedno preživjeli.

 

Recent Posts
Showing 6 comments
  • Šćepo
    Reply

    Često razmišljah komentirati ili ne, al valjda je morao doći “pravi” post za to 🙂

    Ako se s nečim moram i mogu složiti onda je to da nakon diplome nitko ne pita za ocjene, već iskustvo, iskustvo i iskustvo. To iskustvo ne mora nužno biti formalno i sa 100 potvrda i certifikata. To je više-manje svaki dodatan rad uz fax, od udruga, praksi, studentskog posla, rad na idejama, blog,… I to je ono po čemu se ističeš, ali važnije od toga se gradiš kao osoba, polako saznaješ što želiš i što ne želiš, čime bi se volio/la bavit, a što ti baš i ne pruža osmjeh na lice.

    A kad li je bolje vrijeme nego dok si još “samo” student i više-manje ti je jedina bitna preokupacija završiti faks. To studentsko vrijeme je super za takve pokušaje i saznavanja jer tad je mnogo lakše odmaknut se od nečeg što ti ne pruža zadovoljstvo, nego kasnije kad postaneš “velik(a)”.

    Tako da, to vrijeme uz faks bi stvarno trebalo što bolje iskoristiti za ostvariti neke svoje želje, izazove ili ideje. 🙂

    i btw, super su i drugi postovi 😀

    • Tea
      Reply

      Ni ja sama ne bih to bolje napisala, drago mi je da te tekst inspirirao. 😀

  • Dragana
    Reply

    Kakav reality check 🙂 Odličan tekst!

  • Edita
    Reply

    Nevjerovatno kako mi je ovaj tekst došao “pod ruke” u pravo vrijeme. Završavam fax i pojma nemam šta ću dalje. 😀 Tvoji postovi su zaista inspiracija!

    • Tea
      Reply

      To mi je najdraži “feedback”, hvala ti! 🙂 Uskoro ću više pisati baš o toj temi, pa se nadam da ćeš još svratiti. A do tada, uživaj u zadnjim danima studiranja… 😉

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search