TeaTime: Želiš se osjećati kao Superman?

Ja: Osim toga, tijekom svih pet godina studija sam bila aktivna u studentskoj udruzi…

Jedan menadžer: Ajoj, zar i ti? Svi ste vi bili članovi neke studentske udruge i sada mislite da znate sve o životu.

 

Da, i to sam doživjela. Nakon što sam 6 godina slušala i govorila drugima da je članstvo u studentskoj udruzi glavna kompetitivna prednost i stavka koju svaki poslodavac cijeni u CV-u, doživjela sam da mi jedan od njih kaže da – to ništa ne vrijedi.

 

 

Da ti citiram dotičnog menadžera dalje: Koje su bile posljedice kada bi netko loše radio svoj posao – nikakve.

“Dok god ti egzistencija ne ovisi o tome što radiš, sve je to igra.”

 

A ja sam mu onda na to rekla – jedno veliko ništa. Ne osuđuj, iznenadio me! To je bio prvi put da netko na taj način komentira mojih 5+ godina u studentskoj udruzi, ogroman broj “radnih” sati, još veći broj napisanih mailova, sastanaka i projekata.

Sljedećih nekoliko dana sam, kao što to često radimo, vrtila taj razgovor u glavi i smišljala sve one cool stvari koje sam mu mogla reći da sam ih se sjetila na vrijeme.

 

I onda mi je sinulo. Pa on je u pravu!

Studentska udruga JE igralište. Na kojem nema posljedica. Ili su minimalne. I to je razlog zašto ih volimo. I zašto dan danas nagovaram svakog studenta kojeg znam da se uključi u barem jednu.

Mi ljudi (kao i svi ostali sisavci) najbrže učimo kroz igru. A studentske udruge su igralište na kojem možeš isprobati različite igre, testirati sve svoje ideje i pronaći tim ljudi koji ih je, u svakom trenutku, spreman realizirati zajedno s tobom. (O studentskim udrugama ću ti pisati u 2017.-oj, a do tada samo dvije riječi – neprocjenjivo iskustvo.)

 

Nina

 

Sa mnom se slaže i Nina. Da, ona ista Nina o kojoj si već čitao. Jedna od mojih najstarijih frendica i moj osobni konzultant za sva psihološka pitanja. “Na poslu se od tebe često očekuje da već dođeš s nekim znanjem, očekuju se rezultati i rizik je velik. A kada volontiraš smiješ progriješiti. Štoviše, poželjno je. Jer to znači da učiš. Sve što ti kao volonteru treba su dobra volja, trud i spremnost na pogreške.”

 

Danas za tebe imam jednu posebnu čajanku. O volontiranju. I o načinima na koje možeš darovati svoje vrijeme (koje i ti i ja inače ljubomorno čuvamo). I odgovaramo na pitanje zašto bi to itko radio? Sudjelovao u studentskim udrugama, volontirao u azilima ili pomagao očuvati kulturnu baštinu. Besplatno!

Ako te zanima zašto se Nina osjeća kao Superman (ili Superwoman) i kako je volontiranje promijenilo njen život, pogledaj najnoviji TeaTime.

 

 

A sada kada si pogledao čajanku, mene i Ninu zanima jesi li ikada volontirao, gdje i najvažnije, zašto?

Veselimo se tvojim odgovorima (ovdje na blogu i na Youtubeu). Možda baš tvoj komentar inspirira nekog drugog da pokloni svoje vrijeme. Što je najvrjedniji poklon od svih.

 

I na kraju, Nina i ja ti želimo da se što češće osjećaš kao Superman. A volontiranje je jedan od najbržiš puteva do tog crvenog plašta. Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu.

 

Recent Posts
Showing 2 comments
  • Nina
    Reply

    Nisi valjda misla da ću svugdje ostaviti komentar, a tu ne? 😀
    Još jednom zahvaljujem na prilici da podijelim iskustvo, zbilja se nadam da je nekome dalo ideju za ispuniti slobodno vrijeme 🙂
    I dalje ostajem pri tome da je to jedan od najboljih načina za testirati sebe, svoje afinitete, karijeru i svijet, ogromno je to igralište!

    • Tea
      Reply

      Bio je užitak družiti se s tobom i u ovom formatu. 🙂 I sve potpisujem, volontiranje je i meni bilo glavna odskočna daska za dalje.

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search