Najbolji odgovor na (glupo) networking pitanje: Čime se ti baviš?

Baš ne volim takve situacije…

U jednoj ruci držim torbicu, u drugoj čašu nečega što ima nevjerojatno loš okus. Ali ne žalim se, jer zahvaljujući toj čaši barem ne moram razmišljati što bi s rukama. Na konferenciji sam. I to na konferenciji na kojoj su zaključili da je prisilni networking superzabavna aktivnost za pauze između predavanja. I tako stojim nasuprot cure koja na prvu djeluje jako simpatično. Nakon logične razmjene imena, slijedi to glupo, glupo pitanje: I, čime se baviš?

Ako kažem da sam inženjerka pomislit će – pametna, ali zzz. Ako kažem trenerica – prodaje maglu. Ako kažem blogerica – bolje da ne znam što bi pomislila. Bez obzira na riječ koju odaberem, ta cura će me u trenutku kada odgovorim na postavljeno pitanje staviti u neku od unaprijed definiranih ladica. Uz ono poznato kimanje glavom i nategnuti aha, zanimljivo?


Svi to radimo. Stavljamo ljude u ladice. Zapravo smo tako programirani. Stavljajući ljude u ladice, naš mozak oslobađa (kognitivne) resurse za neke druge, po njemu važnije, stvari. I koliko god to, iz evolucijske perspektive bilo korisno, nimalo ne pomaže kada se nalaziš s druge strane tog “velikog” pitanja.

Kako na pitanje Čime se baviš? dati originalan i informativan odgovor koji neće uspavati sugovornika?

Mislim da sam isprobala sve varijacije na temu.

  • Vodim projekte u području bankarstva i telekomunikacija…zzz…
  • Radim u firmi koja se bavi in-house treninzima… Izgubim ljude već na in-house.
  • Svačim. Ovo mi je dugo bio najdraži odgovor, ali ljudima nije bio jednako zabavan kao meni. Ili bi zahtjevali konkretnije informacije, ili bi zaključili da se zapravo ne bavim ničim.

 

Što je onda rješenje?

Jednako kao što voli ljude stavljati u ladice, naš mozak obožava priče. Priče oko vatre su bile jedini način prenošenja znanja (i preživljavanja) u vrijeme naših dalekih predaka. I zato se naš mozak i danas naglo probudi kada čuje “Bila jednom jedna…”. Ili modernu verziju toga: Znaš što mi se jučer dogodilo? 

Štoviše, na Princetonu je dokazano da su tijekom trajanja priče, mozak slušatelja i mozak osobe koja priča priču “na istoj valnoj duljini”. Postoji li onda bolje tajno oružje za networking evente?

Dakle, ako želimo biti uspješni u networkingu i ostvarivanju odnosa moramo, i ti i ja, naučiti pričati priče.

Facts tell, stories sell.

Storytelling je trenutno popularna tema u biznisu i literatura koju možeš pronaći na temu storytellinga je zbilja nepregledna. Ako želiš dobru preporuku, pogledaj Pixarov besplatni online tečaj. Ili jednostavno istraži što se sve još nudi online.


Storytelling se uči
Najbolje priče (kao i najbolji TED govori) nastaju s vremenom, nizom iteracija i ponavljanja, pisanja i brisanja. I zato stručnjaci savjetuju da se ne pouzdajemo u inspiraciju “na licu mjesta”.

Kreiraj katalog osobnih (i poslovnih) priča.

To su priče koje najbolje prenose tko si i čime se baviš. To su duhovite priče o tvom poslu. To možda uopće nisu priče o tvom poslu, nego o stvarima koje trenutno učiš. To su sve one anegdote koje su se sigurno dogodile i osobi preko puta tebe.

 

Najbolji recept za kreiranje priča su vrijeme i inspiracija. Kao inspiracija ti mogu poslužiti i pitanja kao što su:

  • Zašto si izabrao firmu u kojoj radiš?
  • Koji ti je najdraži dio posla?
  • Kome pomažeš svojim poslom?

Također, svaku priču bi morao znati ispričati na tri načina:

  • superkratka verzija – kao odgovor na pitanje čime se baviš (kraće od 1 minute)
  • srednje duga verzija – ako sugovornik izgleda zainteresirano i želi čuti više detalja (2-3 min)
  • puna verzija – ako te slučajno jednog dana pozovu da održiš TED govor (5-8 min)

 

I to je to, imaš cijeli katalog priča za onaj trenutak kada te netko pita A čime se ti baviš?. Ja sam u fazi isprobavanja sljedeće verzije odgovora: Trenutno testiram je li moguće živjeti od onoga što voliš i voljeti ono što radiš. Na temelju dosadašnjeg iskustva, ova rečenica otvori cijeli niz zanimljivih potpitanja.

Ako je to prekreativno za tebe ili nemaš vremena proučavati literaturu o storytellingu, u nastavku slijede tri praktične i primjenjive ideje koje će ti pomoći da lakše odgovoriš na to “veliko” pitanje i pritom zainteresiraš sugovornika.

 

Odgovori glagolom, a ne imenicom

Na pitanje Čime se baviš? najlakše je odgovoriti imenicom koja piše na vizitki. Ali to je samo titula koju je tvoja firma izmislila i koja u velikom broju slučajeva ne opisuje što zapravo radiš. I dosadna je. Također, ako nisam dio specifične industrije, vjerojatno pojma nemam što znači sales solution manager

Rješenje za oba problema, tj. rečenica koja daje jasniju sliku o tome što radiš iz dana u dan, je sljedeća:

Pomažem (kome) da (postigne, napravi, nauči…što) kroz (sad ubaci ono što ti zapravo radiš).

Na primjer, pomažem malim poduzetnicima dobiti financiranje za nove projekte kroz uslugu pisanja investicijskih studija. Tako nekako…

 

Pričaj o nečemu što voliš

Tko kaže da moraš pričati o svom poslu? Ti si više od svog posla. Pričaj o nečemu što će i tebi i sugovorniku biti zanimljivo. Na taj način ujedno preuzimaš i kontrolu nad smjerom u kojem razgovor ide.

Radim, ali trenutno zapravo najviše vremena provodim na nasipu pripremajući se za veliku utrku…

 

Uzmi u obzir sugovornika

Nećeš sigurno isti odgovor dati sudioniku konferencije i daljnjem rođaku na obiteljskom okupljanju. Uzmi u obzir tko je osoba s kojom razgovaraš i što bi tu osobu moglo zanimati.

Uzmi si pola sata i pokušaj popisati sve uloge koje svakodnevno igraš. U mom slučaju bi to bio dugačak popis riječi kao što su: inženjerka, voditeljica projekata, trenerica, vlasnica psa, sestra, kćer, cura…

I onda se, ovisno o situaciji, koncentriraj na ulogu koja bi tvom sugovorniku mogla biti najzanimljivija. Na primjer, na obiteljskim okupljanjima najčešće pričam o Zoe. U IT sektoru ističem da sam diplomirala na FER-u. Na konferencijama se puno češće fokusiram na projekte koje sam vodila.

 

I na kraju, možda najvažniji savjet.

Nemoj monopolizirati vrijeme i pričati samo o sebi.

Ako se sjećaš tajne o ostavljanju nezaboravnog dojma, ljudi vole kad ih se sluša. Zato u razgovorima 1-na-1 ispričaj superkratku verziju priče o sebi u trajanju do 1 minute. Nakon toga je vrijeme da svog sugovornika pitaš što njega veseli i zbog čega on ujutro ustaje iz kreveta.

 

Ako već imaš originalan odgovor na pitanje Čime se baviš? (ili dobru priču) podijeli u komentarima ispod ili na Facebooku.

 

Recent Posts
Showing 2 comments
  • Nina
    Reply

    Nemoj monopolizirati vrijeme i pričati samo o sebi! Amen!
    Tu trebam puno treninga, još uvijek se borim sa svojom brbljavošću.
    Tu ću stat 😀

    • Tea
      Reply

      Ma mi volimo tvoju brbljavost. 🙂

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search