Kako primiti konstruktivnu kritiku

Prije gotovo 5 godina, sjedila sam na svom prvom sastanku predsjedništva eSTUDENTa. Apsolutno oduševljena genijalnim ljudima s više znanja, više iskustva i više godina od mene. Imala sam potrebu zapisati baš sve što je izlazilo iz njihovih usta, ali sam umjesto toga samo kimala glavom kad bi to bilo primjereno i pravila se jako kul.

Zbog toga se točno sjećam prve rečenice koja je jednostavno bila predobra da je ne zapišem: Važno je da voditelji nauče odvojiti ego od projekata koje vode. Točno to! Moje jedino pitanje (koje sam tada zadržala za sebe) je bilo: A što ako ni mi u predsjedništvu to još nismo naučili?

 

Tijekom godina sam čula niz sličnih varijacija na temu i sve ih je moguće staviti pod isti nazivnik: Egu nije mjesto u poslu. Međutim, easier said than done.

Trebale su mi godine da konstruktivni savjet na temu dokumenta koji sam kreirala, treninga koji sam održala ili maila koji sam napisala, ne shvatim kao osobnu kritiku. Jer ako dokument/trening/mail nije dovoljno dobar, to znači da ni ja nisam dovoljno dobra, a znamo u kojem smjeru ta struja misli ide.

Zapravo ti uopće ne bih pisala o ovoj temi da prošloga tjedna nisam shvatila da sam “negdje po putu” postala relativno dobra u primanju konstruktivnih komentara…
 


 
Vjerojatno do sada već znaš da sam tijekom prethodnih mjesec dana redizajnirala TeaTime stranicu. Proces se sastojao od odabira nove teme i učenja kako ta nova tema funkcionira, do kreiranja rasporeda elemenata svake stranice, izbora boja, fontova, fotografija i pisanja tekstova.

Budući da nisam stručnjak niti u jednom od ovih područja (jedino u pisanju sada već imam nekog iskustva), cijeli proces je trajao tjednima. Samo na temu odabira boja sam pročitala jedan ebook i 10-ak različitih članaka kako bih stekla dovoljno znanja da donesem (donekle) educiranu odluku.

Dakle, konačan rezultat je najbolje što sam znala napraviti u postojećem vremenu s postojećim resursima. I na taj rezultat sam ponosna, jer znam koliko je truda uloženo.

 

Tijekom vikenda sam na obiteljskom okupljanju ulovila tetu, grafičkog dizajnera, da baci oko na stranicu i da mi da svoje stručno mišljenje. Ukratko, došla sam doma s nekoliko odličnih smjernica koje sam implementirala već tu večer.

Otprilike u trenutku kada sam dovršavala zadnje promjene, stigla mi je poruka od tete koja je glasila otprilike ovako: Samo još jedna stvar, najbitnije od svega je sama kvaliteta sadržaja…samo pakiranje je, za nekoga tko to nije nikada radio, odlično.

I ta me poruka podsjetila da – većina nas ne zna primiti konstruktivnu kritiku. Zbog toga je i moja teta imala potrebu “uljepšati” korisne komentare koje mi je dala nekoliko sati ranije. Zapravo, do nedavno bi to bilo potpuno opravdano jer bih se sasvim sigurno osjećala loše zbog svih konstruktivnih kritika na dizajn u koji sam uložila toliko vremena.

 

Zapravo, primanje kritike nam toliko teško pada, da firme organiziraju 8-satne treninge za svoje zaposlenike samo na temu Kako primiti i dati feedback. I naravno da nije ugodno čuti negativan, tj. konstruktivan feedback. Prva, potpuno ljudska reakcija je uvijek, sa 100% sigurnošću, obrana ili protunapad.

Tom Bilyeu, kojeg odnedavno volim i pratim, je imao sličan problem. Niz godina je sebe definirao kao “nekoga tko je uvijek u pravu”. I zato je na svaki negativan feedback gledao kao na osobni napad. A onda je shvatio da mu ta definicija stvara više problema nego koristi i odlučio je promijeniti definiciju.

Umjesto “osobe koja je uvijek u pravu” postao je “osoba koja će uložiti najviše energije, entuzijazma i vremena u ideju koju cijeli tim izglasa kao najbolju”.

Čak i kada nije njegova. Posebno kada nije njegova.
 


 
Takve ideje, knjige i članci su zaslužni za to da danas ne bježim od konstruktivne kritike, nego je (silly me) još i tražim od drugih ljudi.

Naučila sam da je (i zašto je) feedback važan. Naučila sam da je zadatak odrasle, pametne i uspješne osobe koja voli učiti i napredovati, smanjiti trajanje početne, negativne reakcije na milisekunde. Konačan cilj je da ti se ta početna obrambena/uvrijeđena/šokirana reakcija uopće ne vidi na licu. Što brže uspiješ sebi postaviti pitanje “Što iz ovoga mogu naučiti?”, to si bliže uspjehu. Napad i protuobrana također nisu opcija.

A sve to dolazi s praksom i iskustvom. Meni su ideje poput Tomove bile puno korisnije od klasičnih savjeta. Ali ako ipak želiš čuti konkretna “pravila”, u nastavku slijede osnovne tehnike koje se često vježbaju na treninzima, a koje ti mogu pomoći u bržem usvajanju ove navike.

 

Zahvala

Zamisli nakratko da nekome moraš dati negativan feedback. Prvo si uložio vrijeme u strukturiranje onoga što želiš reći. Pobrinuo si se da pronađeš i niz pozitivnih komentara. Pažljivo si izabrao riječi na način da osoba navedeni feedback ne shvati kao napad. I na kraju si se upustio u taj neugodan razgovor. Svojom voljom. Tebi je zapravo jednako stresno, ako ne i stresnije nego osobi koja taj isti feedback prima.

I zato se često kaže da je feedback dar. Netko je uložio svoje vrijeme da ti pomogne u tvom (poslovnom) razvoju. I najmanje što možeš na to reći je – hvala. Zapravo, rečenica koja gotovo uvijek “prolazi” glasi otprilike ovako: Hvala ti na feedbacku, uzet ću ga u obzir i razmisliti o tome što si rekao. Točka.

 

Pravilo inkubacije

Već sam ti spomenula obrambene mehanizme koji nam se gotovo instinktivno pale već na prvih nekoliko riječi kao što su “Izvještaj koji si napisala prošli tjedan je bio maalo…”. Neki od tih instinktivnih mehanizama su često opravdavanje, izbjegavanje ili pasivna agresija. I upravo zbog toga se primljeni feedback u pravilu ne komentira.

Smiješ postaviti dodatna pitanja ako ti nešto nije jasno. Ali nakon toga primijeni prvo pravilo. A ako baš želiš, reakciju na feedback daj naknadno kada objektivno i s vremenskim odmakom proanaliziraš dobivene informacije.

 

Autor

I sada ti, na samom kraju, smijem reći da – ne moraš primiti feedback od svakoga. Prije svega, ne zna svatko dati konstruktivan feedback (i to se uči). I nije svaki feedback dobronamjeran.

I zato, ako si siguran da problem nije u tvom egu, ako si pitao druge osobe od povjerenja slažu li se s feedbackom koji si dobio i ako i dalje nemaš dobar osjećaj u vezi njega – ne moraš ga primiti. Reci hvala i zaboravi (što je isto vještina koja se uči).

 

I na kraju, da ne bi bilo zabune, u ovom postu smo pričali o poslovnom feedbacku. Savjeti su primjenjivi i na privatni feedback, razgovore s prijateljima, pa čak i društvene mreže. Međutim, ovoga puta nismo pričali o bljak, bljak komentarima koji su sve samo ne konstruktivni. Ako te zanima što s takvim komentarima, brisati ili sakrivati, odgovarati ili ne, natipkaj mi to u komentarima, pa ću i tu temu staviti na TeaTime popis. 🙂

Do sljedećeg četvrtka, želim ti barem jedan pozitivan i konstruktivan razgovor s osobom od povjerenja. Jer feedback je (jedino) gorivo napretka.

 

Recent Posts
Showing 2 comments
  • Ivona
    Reply

    Sjajan tekst! Nisam znala za ovo pravilo inkubacije, zvuči vrlo korisno i radit ću na tome! Mene trenutno mnogo više brine (iako ne kažem da znam primiti konstruktivnu kritiku) kako dati takvu kritiku. S obzirom da na dnevnoj bazi dajem feedback, ne samo kao urednica portala, već i na nekim drugim projektima, još uvijek učim kako da zvučim jasno, odlučno, pristojno i ne pregrubo, a da se u isto vrijeme ne ispričavam zbog napisanog jer to što sam napisala doista i mislim. I da, bez obzira što se uvijek trudim napisati dobro promišljen i detaljno obrazložen feedback, reakcije su gotovo bez iznimke protunapad ili obrana. Malo je onih koji uvaže kritiku.

    • Tea
      Reply

      Joj, sve znam! 😀 Dati feedback je meni osobno puno teže, nego primiti ga. Ako bilo koga pitaš, svi će ti pričati o “sendvič metodi” (nešto pozitivno, pa negativno, pa završiš s pozitivnim). Međutim, ljudima to često zvuči čudno i neprirodno hh. Zato se sve više priča o BIO metodi, natipkam ti detaljnije u mailu. 🙂

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search