Kako odabrati budućeg poslodavca

Počela sam raditi još kao student. Nakon godinu dana studentskog rada (i 8-satnog radnog vremena) sam diplomirala i našla se pred možda najtežom odlukom do sada.

 

Kako odabrati budućeg poslodavca?

 

Tijekom pisanja diplomskog rada sam zapravo računala na to da ću jednostavno nastaviti raditi u istoj firmi, zbog čega nisam niti tražila posao. Međutim, posao je našao mene.

I to posao koji kao da je bio stvoren samo za mene:

  • ICT industrija – posao u struci
  • Software implementation consultant – oduvijek sam htjela biti konzultant, a samo područje savjetovanja mi je bilo manje važno (da baš ne kažem, nevažno)
  • Lokacija u blizini stana
  • Pristojna plaća
  • I jedna sitnica za ego: „oni žele baš mene“

 

S druge strane, u firmi u kojoj sam do tada radila sam točno znala što dobivam:

  • Divne ljude
  • Izazovan posao koji je iz tjedna u tjedan drugačiji
  • Fleksibilno radno vrijeme
  • Pristojnu plaću
  • I jednu sitnicu za ego: „oni žele baš mene“

 

Donijeti odluku mi se činilo gotovo nemogućim (iako nisam baš poznata kao netko tko lako i brzo donosi odluke, ali o tome neki drugi put). Ukratko, obje ponude su mi bile jaako privlačne. Zbog čega sam odlučila sljedeće:

 

Čekat ću i odugovlačiti dovoljno dugo dok se odluka sama od sebe ne donese.

 

Ili u prijevodu, dok jedna od dvije ponude ne “propadne”, što će me na kraju ostaviti samo s jednom opcijom – problem riješen. Zvuči nezrelo, ali ovu sam taktiku (uspješno) primjenjivala gotovo četiri tjedna prije nego što mi je postalo jasno da moram donijeti odluku jer ću se inače vrlo lako naći u situaciji da moram tražiti treću opciju (nikada nije pametno pokušavati istovremeno sjediti na dva stolca).

 

two_chairs

 

I tako je nastupilo razdoblje u kojem sam s ovim „problemom“ gnjavila svakoga tko je htio slušati. Što se nije pokazalo jako produktivnim jer su u konačnici svi na tu odluku gledali iz svoje perspektive.

Mama je rekla da je, zbog fleksibilnog radnog vremena, bolje da ostanem u trenutnoj firmi, jer je to vrlo praktično za buduću mamu (s tim da se moja mama i ja još nismo dogovorile oko definicije budućnosti).

Tata, inače inženjer, je smatrao da je bolje da se vratim „svojoj struci“, čak i ako to znači da ću biti konzultant. Barem ću biti konzultant u inženjerskoj industriji.

A Dinko? Dinko je saslušao sve moje razloge za i protiv, debatirao zajedno sa mnom i onda smo prije spavanja donijeli odluku…da bih se ja ujutro probudila uvjerena da je ta odluka kriva, nakon čega bi nas čekao novi krug debatiranja i donošenja odluke koju bih ja, sa sigurnošću, ponovno promijenila unutar sljedeća 24 sata. I tako više puta. Moglo bi se reći da je Dinko samo htio da konačno donesem odluku, kakva god ona bila.

 

Ako te zanima što sam na kraju odlučila, skratit ću ti čekanje i reći odmah: ostala sam u prvoj firmi. Zašto i zbog čega je priča za sebe. Za sada ću ti reći samo ovo:

  • Sretna sam.
  • Donijela sam pravu odluku.
  • Mama je bila u pravu, ja stvarno nisam „tipičan inženjer“.

 

No, vratimo se na ono što sam od samoga početka ove priče htjela podijeliti s tobom – tri stvari koje su mi pomogle u donošenju konačne odluke.

 

Otvorena komunikacija

Nakon što sam odustala od čekanja na to da se odluka sama donese, odlučila sam biti iskrena i otvoreno komunicirati i s trenutnim i s budućim poslodavcem. I to se pokazalo ključnim.

Zapravo se sada, zahvaljujući samo i jedino otvorenoj komunikaciji, i dalje nalazim u istoj firmi, sretna i zadovoljna. Iako nakon potpisivanja ugovora o radu nije nastupio bajkoviti rasplet „i svi su živjeli sretno do kraja života“. Ali to je također priča za neki drugi dan.

Otvorena komunikacija je jedina prava tajna ako pričamo o izgradnji kvalitetnih odnosa s drugim ljudima. A posao su ljudi.

Trenutnim poslodavcima sam rekla da sam dobila drugu ponudu. Rekla sam im o kojoj firmi i kakvom poslu se radi. I onda smo zajedno i objektivno analizirali opcije. Kao troje prijatelja na kavi poslije posla.

Potencijalnom budućem poslodavcu sam rekla da mi se jako sviđa sve što sam do sada čula. Ali i da sam zapravo zadovoljna u trenutnoj firmi i da mi je teško donijeti odluku.

Disclaimer: Znam da sam imala sreću da su i jedni i drugi bili normalni i puni razumijevanja.

Što svejedno ne znači da sam s njima morala biti otvorena. Ali zahvaljujući otvorenoj komunikaciji, otvorila mi se sljedeća opcija.

 

Shadowing

Na spomenutoj kavi, trenutni poslodavci su mi predložili da potencijalne poslodavce pitam za opciju shadowinga. Što bi značilo da na nekoliko sati dođem kod njih u ured, upoznam potencijalne buduće kolege, vidim kako rade, osjetim atmosferu…

I sve što ti mogu reći je da mi je to i dan danas najbolji savjet/ideja koju sam ikada dobila, vezano uz donošenje odluke o promjeni posla. Zahvalna sam pritom i prvima na savjetu i drugima na mogućnosti koju su mi pružili.

Znam da nije uvijek izvedivo i da neće svaki poslodavac biti otvoren za takvu ideju, ali jednako kao što ti ne znaš u što se upuštaš, niti on ne zna u što se upušta s tobom. Tzv. shadowing je zbog toga idealna mogućnost za obostrano bolje upoznavanje, u manje formalnom okruženju od službenog intervjua (na kojem su rijetki stvarno prirodni).

Ali bez obzira na poslodavca, ti uvijek imaš mogućnost pitati ga. Ako je poslodavac već donio odluku da te želi u svom timu, a ti si mu jasno iskomunicirao zašto si neodlučan i što bi kroz shadowing mogao saznati, ne vidim zašto ne bi pristao (poslodavci koji ovo čitaju – ispravite me ako griješim).

 

Tablica s prioritetima

Ako si među onima koji vole pisati popise i liste, koji uvijek nose barem tri različite bilježnice u torbi i temeljito pristupaju svakoj odluci – ovo je za tebe. Ostali – nastavite na svoju odgovornost.

Dakle, liste i popisi. Ako ih voliš, sigurno si barem jednom u životu napravila tablicu prednosti i mana, pluseva i minusa (možda već u osnovnoj ili srednjoj školi kada si se morala odlučiti između Marka i Luke).

Uglavnom, klasična tablica ima sljedeću strukturu: u (obično) lijevi stupac pišemo sve prednosti ili pluseve koje određena odluka, u ovom slučaju posao, ima. U desni stupac zatim pišemo nedostatke ili minuse. I onda na kraju uspoređujemo broj pluseva i broj minusa, pri čemu pobjeđuje stupac s većim brojem „znakova“.

 

S obzirom na to da se u mom slučaju radilo o dvije firme, napravila sam dvije tablice. Međutim donošenje odluke se pokazalo puno kompliciranijim od jednostavnog zbrajanja pluseva i minusa. Jedan posao je imao više pluseva od drugog, ali je zato imao i više minusa. Posao s manjim brojem pluseva, je ujedno sadržavao i plus koji mi je u tom trenutku bio puno važniji od drugih.

Zbog čega sam razradila sustav.

Napravila sam tablicu, ali sam u lijevi stupac, umjesto pluseva, popisala sve stvari koje su mi važne na budućem poslu, kao što su na primjer fleksibilno radno vrijeme, plaća, kolege… Zatim sam u desnom stupcu svakom unosu dodijelila prioritet: 3-jako važno, 2-važno, 1-manje važno.

 

web

 

Nakon što sam svakom unosu dodijelila prioritet, bio je gotov najteži dio posla. Sada sam samo prolazila kroz tablicu i gledala što od svega navedenog prvi posao ima i zbrajala bodove, s obzirom na prioritete. Nakon toga sam zbrojila što mi sve drugi posao nudi. I na kraju ih usporedila. I pobijedio je posao sa većim zbrojem bodova. Simple as that!

 

Ili možda ne? Ako ću biti skroz iskrena, odluku sam na kraju donijela “prema osjećaju” (što dijelim s tobom iako sam nedavno naučila da se ova izjava neće svidjeti muškarcima, jer oni, naime, sve svoje odluke donose “racionalno”). Ali popis mi je zato pomogao da dođem do tog „osjećaja“. Jer već dok sam zbrajala bodove sam se potajno nadala da će trenutni posao na kraju imati više bodova.

I možda još važnija stvar koju sam dobila iz cijelog procesa je bio sam popis.

Konačno sam imala, crno na bijelo, popis svega što želim na poslu i u karijeri.

Što je bilo puno više u odnosu na ono od čega sam krenula.

 

Ako si uspio proći kroz cijeli tekst i doći do ove rečenice – zaslužuješ nagradu. I zato ovdje možeš preuzeti dokument koji će ti pomoći da napraviš svoj vlastiti popis i saznaš što ti želiš na svom poslu i u svojoj karijeri.

Upute za korištenje:

  • Downloadaj tablicu.
  • Izreži kartice.
  • Na vrh stola ili ravne plohe složi tri kartice s naslovima: Jako važno, Važno i Manje važno.
  • Svaku karticu stavi u jedan od stupaca. Ako si neodlučan u vezi neke kartice, usporedi je s karticama koje se već nalaze u stupcu.
  • Kada rasporediš sve kartice, prođi još jednom kroz stupce i provjeri je li “sve na svom mjestu”.

 

add

Dodatni savjet – ako u stupcu Jako važno imaš više od pet kartica:

  • Kartice iz stupaca Važno i Manje važno spoji i stavi sa strane.
  • Kartice iz stupca Jako važno spoji i stavi sa strane.
  • Ponovi isti postupak raspoređivanja kartica, ali koristeći samo kartice iz stupca Jako važno. Da, vjerojatno već sada imaš osjećaj da će ovo biti najteži dio. Ali na kraju ćeš imati puno jasniji pregled onoga što ti je stvarno važno.

Ako i nakon ovog koraka imaš više od pet kartica u stupcu Jako važno – ponovi prethodne korake, sve dok ti u stupcu Jako važno ne ostane samo pet kartica ili manje.

 

I na kraju ćeš imati svoj vlastiti popis želja i očekivanja od trenutnog ili budućeg poslodavca. Postojeće kartice slobodno nadopuni ili još bolje, napravi svoje. I obavezno mi javi kako je prošlo!

 

Do tada ti želim puno sreće u traženju i držim fige da Ga pronađeš. Ga sa velikim G. Posao koji će te veseliti, motivirati, gurati naprijed i činiti boljim. Zaslužuješ ga!

potpis_web

Recent Posts
Comments
  • NIna
    Reply

    Shadowing si mi ti otkrila i oduševljena sam idejom. Drago mi je da si naišla na razumne poslodavce i nadam se da će se i ostali povesti za njihovim primjerom.
    Nego…vezano za tvoje odlučivanje, isto tako sam čula da je dobar sistem bacanja kovanice u zrak. Ako nisi siguran, baci kovanicu, jer dok je u zraku shvatit ćeš kojoj se više nadaš 😉

Leave a Comment

Start typing and press Enter to search

Big Boss